suosnivač i izvršni direktor organizacije GERMIN | Suosnivač organizacije OriginAL
1. Za one koji možda nisu upoznati s Vašim radom, možete li se predstaviti i reći nam što su GERMIN i OriginAL?
Sebe vidim kao osobu koju pokreće snažan osjećaj svrhe i koja djeluje na sjecištu povezivanja dijaspore, inovacija i razvoja te demokratizacije.
Trenutačno obnašam funkciju ko-izvršnog direktora organizacije GERMIN, organizacije i globalne mreže koja povezuje albanske zajednice i stručnjake diljem svijeta.
Jedna od inicijativa na koju smo posebno ponosni jest OriginAL, imerzivni program posvećen kulturi i baštini, namijenjen mladim Albancima u dobi od 18 do 24 godine iz mlađih generacija dijaspore.
Kroz GERMIN smo dosad ostvarili suradnju s više od 250 organizacija albanske dijaspore u 24 zemlje te s više od 3.000 stručnjaka, dok je OriginAL već okupio mlade Albance iz 29 zemalja, uključujući Hrvatsku, kao i iz 14 saveznih država SAD-a.

2. Što vas je potaknulo na pokretanje programa OriginAL i koju ste prazninu željeli popuniti?
Uočili smo da se mnogi mladi Albanci osjećaju emocionalno povezani sa svojim korijenima, ali nikada nisu doživjeli domovinu izvan obiteljskih posjeta i priča koje su slušali od svojih obitelji.
Nedostajao je strukturirani program koji bi objedinio povijest, kulturu, prijateljstva, volontiranje i otvorene razgovore o našim društvima danas.
OriginAL je nastao s ciljem da naslijeđeni osjećaj identiteta pretvori u osobnu i stvarnu povezanost s ljudima, mjestima i institucijama.

3. Kako se OriginAL razvijao od svog pokretanja? Na koja ste postignuća najponosniji?
OriginAL je pokrenut 2022. godine s jednom grupom sudionika. Do kraja 2026. godine kroz program će proći više od 350 mladih ljudi.
Ponosan sam na taj kontinuirani rast, ali još više na utjecaj koji program ima na njegove sudionike. To se posebno vidi kroz veze i prijateljstva koja su izgradili, sve češće povratke u mjesta koja su tijekom programa posjetili te snažniju predanost zajednicama kojima pripadaju i svojim domovinama.
Nakon sudjelovanja vraćaju se i aktivno uključuju kao volonteri, mentori, donatori ili ambasadori programa. Upravo tada dvotjedno putovanje prerasta u trajnu globalnu zajednicu.
4. Radili ste s albanskim zajednicama diljem svijeta. Po čemu se albanska dijaspora razlikuje od drugih dijasporskih zajednica?
Ne postoji jedna jedinstvena albanska dijaspora. Iskustvo svake zemlje i svake generacije je drugačije, oblikovano poviješću migracija, kao i zemljama i kulturama s kojima su dolazili u kontakt.
Ono što ih povezuje jest iznimno snažna emocionalna i obiteljska povezanost s mjestom podrijetla. Mi to nazivamo „bezuvjetnom ljubavlju“.
Albanci u inozemstvu mogu se vrlo brzo mobilizirati kada njihova zajednica ili domovina trebaju njihovu pomoć. Naš je izazov tu energiju pretvoriti iz povremene mobilizacije u dugoročnu i kontinuiranu suradnju.


5. Prema Vašem mišljenju, koji je najveći izazov s kojim se albanske dijasporske zajednice danas suočavaju?
Najveći je izazov prijenos na novu generaciju. Mnoge su organizacije izgrađene zahvaljujući predanosti i domoljublju prve generacije, dok se mlađi Albanci uključuju na drugačiji način.
Potrebno im je omogućiti da preuzmu odgovornost, ponuditi profesionalne prilike i stvoriti prostore u kojima će se njihov složeni identitet razumjeti i prihvaćati.
Zadatak nije samo očuvati postojeće organizacije, već učiniti ih relevantnima i smislenima za novu generaciju.
6. Nekoliko ste puta posjetili Hrvatsku i susreli se s članovima albanske zajednice u Hrvatskoj. Što je na Vas ostavilo najveći dojam?
Impresioniralo me koliko predanosti postoji unutar relativno male zajednice.
U Sisačko-moslavačkoj županiji susreo sam ljude koji razumiju da očuvanje identiteta zahtijeva svakodnevni rad, a ne samo obilježavanje važnih događaja i proslava.
Također se divim odlučnosti Leuarte i njezina tima da poštuju nasljeđe udruge, a istodobno joj daju mlađi, otvoreniji i suvremeniji smjer.
7. Koje prilike vidite za albansku zajednicu u Hrvatskoj? Postoje li područja u kojima bismo mogli više surađivati ili biti aktivniji?
Hrvatska pruža brojne mogućnosti u području obrazovanja, kulture, poduzetništva i regionalne suradnje.
Zajednica bi mogla razvijati strukturiranije programe za mlade, profesionalne mreže, aktivnosti na albanskom jeziku i, što je posebno važno, partnerstva s hrvatskim institucijama.
Hrvatska je prijateljska zemlja Albancima. Kroz GERMIN mogli bismo pridonijeti razmjenama mladih i kulturnim razmjenama, kao i povezivanju s albanskim zajednicama u drugim zemljama.

8. Iz Vaše perspektive, što trenutačno nedostaje u odnosu između Albanije, Kosova i albanskih zajednica u inozemstvu?
Nedostaje pouzdan okvir za partnerstvo. Prečesto angažman dijaspore ovisi o pojedinačnim kontaktima, političkim okolnostima ili privremenim projektima.
Albanija i Kosovo prije svega trebaju shvatiti da su dijasporske zajednice nacionalni potencijal, a ne akteri koji su izgubili vezu sa svojom domovinom.
Nakon toga potrebno je uspostaviti koordinirane institucije, jasno definirane mogućnosti za uključivanje i kontinuiranu komunikaciju.
Dijasporske organizacije također moraju više surađivati međusobno te nadići konkurenciju, preklapanje aktivnosti i vođenje temeljeno na pojedincima.
9. Mladi se često nalaze između dviju kultura. Koji biste savjet dali mladim Albancima koji odrastaju izvan svoje domovine?
Nemojte svoje dvije kulture doživljavati kao suprotstavljene identitete. Obje pripadaju vama.
Naučite albanski jezik što bolje možete, pitajte svoju obitelj o njezinoj povijesti i posjetite mjesta koja su s njom povezana.
Istodobno, budite u potpunosti uključeni u društvo u kojem živite. Samouvjeren i stabilan identitet ne zahtijeva odabir jedne strane.
Albanski jezik kojim govorite s naglaskom nije ništa manje albanski; to je albanski koji je više putovao.

10. Mnoge dijasporske organizacije imaju poteškoća u uključivanju mlađih generacija. Na temelju Vašeg iskustva, koji pristupi doista daju rezultate?
Domoljubni govori i osjećaj krivnje dugoročno ne daju rezultate. Mladi reagiraju na prijateljstva, smisleno preuzimanje odgovornosti, kreativna iskustva i vidljive rezultate.
Najprije im treba pružiti prostor i priliku da sami osmišljavaju aktivnosti, vode projekte, volontiraju, putuju i upoznaju vršnjake sa sličnim iskustvima.
Uključivanje postaje održivo kada se prema mladima odnosimo kao prema partnerima, a ne samo kao prema publici.
11. Tehnologija mijenja način na koji se zajednice povezuju. Kako vidite da će digitalne platforme, umjetna inteligencija i inovacije oblikovati budućnost povezivanja dijaspore? I mislite li da bi naša ideja s Kuvendom mogla pomoći?
Tehnologija nam već pomaže, a njezina će uloga biti još veća. Omogućuje nam mapiranje zajednica, očuvanje priča i sjećanja, povezivanje mentora s mladima, prevođenje sadržaja i koordinaciju aktivnosti među različitim zemljama.
Umjetna inteligencija sve to čini mnogo bržim. Ipak, ljudsko povjerenje i odgovorno korištenje podataka i dalje su od ključne važnosti.
Kuvendo je pravovremena ideja koja bi mogla biti vrlo vrijedna ako postane više od još jednog komunikacijskog kanala. Trebala bi ljudima pomoći da otkrivaju prilike, sudjeluju i zajedno pokreću i razvijaju projekte.
Upravo je to primjer kako tehnologija može transformirati način na koji se povezujemo.
12. Koju bi ulogu kultura trebala imati u jačanju identiteta dijaspore? Je li dovoljno očuvati tradiciju ili trebamo stvarati nove načine izražavanja vlastitog identiteta?
Kultura ne bi smjela postati muzej. Tradicionalni jezik, glazba, hrana i običaji važni su, ali svaka generacija mora stvarati i vlastite načine izražavanja albanskog identiteta.
Film, dizajn, književnost, tehnologija i dvojezična umjetnost mogu povezati kulturnu baštinu sa suvremenim životom.
Kultura ostaje živa ne samo onda kada je očuvamo, već i kada nastavlja stvarati nešto novo. Mi Albanci imamo čvrste temelje na kojima možemo graditi.
13. Kada biste sutra mogli pokrenuti jednu novu inicijativu za Albance diljem svijeta, koja bi to bila?
Zapravo, već radim na tome. 🙂 Pokrenuo bih OriginAL Plus Experience, svojevrsni program stipendiranja za mlade iz dijaspore koji bi im omogućio plaćeni višemjesečni angažman u organizacijama, na sveučilištima, u poduzećima i javnim institucijama diljem albanskog govornog područja.
Time bi se povezali identitet i profesionalno iskustvo te stvorila generacija koja iznutra razumije i dijasporu i domovinu.

14. Kada gledate pet do deset godina unaprijed, kakva je Vaša vizija albanske dijaspore?
Nadam se, a na tome i radim, da ćemo vidjeti dijasporu koja je bolje povezana, samouvjerenija i institucionalno organiziranija.
Njezin doprinos trebao bi nadilaziti doznake i simbolično domoljublje te obuhvaćati znanje, ulaganja, kulturu, demokratsko sudjelovanje i međunarodno predstavljanje.
Najvažnije od svega, mlađe generacije ne bi trebalo pozivati samo da naslijede zajednicu, već im treba vjerovati i dati im priliku da je oblikuju i mijenjaju.
15. Za kraj, koju biste poruku željeli uputiti Albancima koji žive u Hrvatskoj?
Vaš utjecaj ne određuje veličina vaše zajednice.
Pokazali ste da je moguće očuvati jezik i priče svojih obitelji, a istodobno otvoreno i samouvjereno sudjelovati u hrvatskom društvu.
Vaš je organizacijski izazov sada „predati štafetu” sljedećoj generaciji.
Albanska zajednica u Hrvatskoj trebala bi biti aktivan dio šire globalne albanske mreže, a ne njezina periferija.
Kratka pitanja
Jedna riječ koja opisuje albansku dijasporu?
Otpornost.
Jedan projekt organizacije GERMIN za koji bi svi trebali znati?
OriginAL.
Sastanak uz kavu ili Zoom sastanak?
Sastanak uz kavu.
Koja Vas je zemlja najviše iznenadila svojom albanskom zajednicom?
Hrvatska – brojčano mala, ali bogata pričama i doprinosima kako domovini tako i hrvatskom društvu.
Jedna knjiga koju biste preporučili svakom mladom lideru?
Teško je odabrati samo jednu. 🙂 Predložio bih jednu knjigu o vodstvu i jednu albansku knjigu: Leadership Is an Art Maxa De Preeja i Palaču snova Ismaila Kadarea.
Najbolji savjet koji ste ikada dobili?
Znajte odakle dolazite, ali nemojte dopustiti da to ograniči ono kamo možete stići.
Inovacija ili tradicija?
Inovacija ukorijenjena u tradiciji.
Jedna stvar koju nijedan Albanac u inozemstvu ne bi smio zaboraviti?
Jezik – on nosi mnogo više od samih riječi.
Bonus pitanje
Kada biste imali priliku iznova osmisliti način na koji albanske dijasporske zajednice surađuju na globalnoj razini, koje biste prve tri promjene napravili?
Pa, to je pitanje od milijun dolara. Moje iskustvo s dijasporskim zajednicama naučilo me da ne postoji jedna formula koja odgovara svima.
Postoje obrasci i modeli koji mogu biti učinkoviti, ali ih je potrebno prilagoditi lokalnim okolnostima i omogućiti da ih svaka zajednica uistinu prihvati kao svoje.
Općenito, vidim tri prioriteta.
Prvi je zajednička digitalna infrastruktura koja bi bolje povezivala organizacije i pojedince iz različitih zemalja.
Drugi je snažnije upravljanje i smislenije uključivanje članova zajednice u rad dijasporskih organizacija.
Treći je stvarna generacijska tranzicija, u kojoj se mlađim ljudima daje prostor da preuzmu vodeće uloge, uz iskustvo i podršku prve generacije.
